TV kartica (TV tuner) je komponenta koja omogućuje gledanje TV programa na računalu. Same TV kartice razlikuju se po načinu priključivanja na računalo (ugradbene i vanjske) te po tipu TV signala koji primaju (analogni, digitalni zemaljski, digitalni satelitski, digitalni kabelski odnosno kombinacija nekoliko ili svih navedenih, poznatije pod imenom hibridne TV kartice).

Prve TV kartice za primanje analognog TV signala pojavljuju se u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća a bazirane su na Bt848 dekoderskom chipu. Nakon njih pojavljuju se TV kartice bazirane na Bt878 dekoderskom chipu koji će se nekoliko godina zadržati kao najpopularnije rješenje kod većine proizvođača TV kartica.

Paralelno se pojavljuju prve TV kartice za praćenje digitalnog satelitskog programa (DVB-S) a svakako treba spomenuti i nekad vrlo popularnu seriju ATI All In Wonder grafičkih kartica koje su na sebi imale i TV tuner i koje su dugo vremena predstavljale pojam kvalitete prijema TV signala na računalu.

 Nakon 2000.-te godine sve više zemalja u Europi i svijetu počinje sa eksperimentalnim emitiranjem digitalnog zemaljskog TV programa (DVB-T). U Hrvatskoj se DVB-T program počinje eksperimentalno emitirati 2002. godine a iz godine u godinu raste broj odašiljača te postotak pokrivenosti teritorija digitalnim TV signalom. Sukladno tome, polako se počinju pojavljivati i TV kartice za prijem takvog tipa signala.

Standard kompresije koji koriste Odašiljači i Veze za emitiranje digitalnog zemaljskog TV programa u Hrvatskoj je MPEG2, dok susjedne zemlje čiji je TV signal moguće pratiti u nekim dijelovima Hrvatske (Slovenija, Mađarska) koriste MPEG4. Da bi DVB-T TV kartica mogla prikazati TV sliku na računalu bez obzira na to radilo se o MPEG2 ili MPEG4 kompresiji potrebne su joj (uz pravilno instalirane BDA drivere) dvije stvari: prva je softverski dekoder koji pretvara slijed MPEG2 ili MPEG4 kodiranih podataka u slijed horizontalnih linija TV slike a druga je aplikacija za gledanje TV programa, obično objedinjenih u jedan programski paket, tipa Cyberlink PowerCinema.

Budući da su se prve DVB-T kartice u Hrvatskoj počele pojavljivati negdje 2004.-te godine, sve su dolazile sa softverom za praćenje MPEG2 digitalnog TV programa s obzirom da se MPEG4 (točnije MPEG4 H.264/AVC) još u to vrijeme uopće nije koristio. Kada je Croatel 2007. godine počeo sa emitiranjem 5 programa u SD rezoluciji (576 linija, format slike 4:3) i jednog programa u HD rezoluciji (1080 horizontalnih linija, 16:9 format slike) kodiranih u MPEG4, a nešto malo prije njih je i HRT krenuo sa emitiranjem jednog eksperimentalnog HD programa kodiranog u MPEG4, nastao je problem. Većina tadašnjih DVB-T TV kartica nije davala sliku, već samo ton. Iskusniji korisnici računala su taj problem riješili instaliranjem drugog software-a, no oni manje iskusni su i dalje imali problema. Paralelno sa širenjem MPEG4 kao formata kompresije u DVB-T odašiljanju u svijetu, počele su se pojavljivati i DVB-T TV kartice koje su dolazile sa potrebnim softverom za prikazivanje takvog TV programa. Hardverski nema apsolutno nikakve razlike između TV kartice koja može prikazati sliku kodiranu u MPEG2 i one koja može prikazati i MPEG4, razlika je jedino u softveru.

Izlaskom Windows 7 operativnog sustava, taj je problem riješen. Windows Media Centar koji dolazi u sklopu nekih verzija Windows 7 OS-a u sebi sadrži i MPEG4 dekoder, te ukoliko gledate digitalni zemaljski TV program putem tog Media Centra, svaka DVB-T kartica može prikazati MPEG4 DVB-T signal. Jedino je bitno da su pravilno instalirani BDA driveri (sve TV kartice danas dolaze sa BDA driverima) i to je sve.

Treba imati na umu da će, bez obzira na trenutnu situaciju u kojoj se na području Hrvatske u MPEG4 emitira samo jedan program (i to eksperimentalno), MPEG4 u budućnosti imati sve veće značenje. Ukoliko će se emitirati program u visokoj rezoluciji (HD, 1080 horizontalnih linija, slika u formatu 16:9), on će svakako biti kodiran u MPEG4. Budući da nas je 2008. HRT počastio sa besplatnim prijenosom Europskog nogometnog prvenstva u HD rezoluciji i kodiranog u MPEG4, nekako se nadamo da bi se isto moglo dogoditi i sa prijenosom nadolazećeg Svjetskog nogometnog prvenstva.

Većina DVB-T TV kartica u paketu ima i malu antenu koja vrlo često nije dovoljna za prijem digitalnog signala. U tom slučaju možete koristiti sobnu antenu s pojačalom ili kao najbolje rješenje vanjsku antenu, poznatiju kao „riblja kost“.

Budući da će u Hrvatskoj do kraja 2010. godine biti ugašeni svi analogni TV odašiljači, postavlja se pitanje ima li razloga uopće držati analogne TV kartice u računalu. Ukoliko u kući ili stanu imate analognu kabelsku televiziju koja neće prestati s emitiranjem analognog TV signala u skorije vrijeme, tada vam za praćenje TV programa na računalu još uvijek treba analogna TV kartica.

Drugi je razlog ukoliko Vaša analogna TV kartica ima video ulaz, tada putem iste možete svoje VHS video kazete prebaciti u digitalni oblik i snimiti na računalo. Ukoliko pak posjedujete hibridnu TV karticu koja omogućuje prijem i analognog i digitalnog zemaljskog (DVB-T) TV programa, tada Vas prijelaz sa analognog na digitalno odašiljanje TV programa neće pretjerano zabrinuti.

Kako je do Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Africi ostalo još dva mjeseca, DVB-T TV kartica je svakako najjeftiniji način kako doći do dodatnog TV prijemnika. Eksterni USB 2.0 modeli kreću sa cijenama od 200-tinjak kn pa na više a dovoljno ih je priključiti na slobodan USB 2.0 port na prijenosnom ili stolnom računalu, instalirati potreban software, priključiti antenu i to je sve. Vaše računalo spremno je za rad kao TV prijemnik a televizor u dnevnoj sobi poslužit će za gledanje nekih drugih sadržaja, ne nužno vezanih uz najvažniju sporednu stvar na svijetu.